понедељак, 12. фебруар 2018.

Čudan svet

Zapisujem neke misli svoje
u sveznju uspomene koje bole,
bole me
tajne moje u huku vremena
koje uvelo je.Samo je nebo svedok
bola u
oku raspaljenog besa,onog
jesenjeg snega kada sam slepa
i
vidovita cudan svet ostvarila.
Kada sam u zemlju tetreba spavala,
ruke
od kristala osecala i setala
po obroncima secanja.Ujutru sam se
probudila
u sumraku tisine koja me
je plasila,i shvatila sam jos jedan
grozan
san sam sanjala.Ponovo
ruke prazne,i sve one ljubavi zakopane.
Jedna
pticurina proletela je i okovala me
pesmom tudje zelje.

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...