субота, 17. фебруар 2018.

Gledala sam

Gledala sam andjela kako se smesi.
Gledala,i videla ono sto sam zelela.
To sto sam videla srce mi je probadalo
bilo je tesko,ali sam morala mutnom
vodom zaplovit,ploviti i izroniti.
Nisam htela umreti u virovima smeha,
andjela koji se krio pod crnim plastom neistine.
Ja i dalje hocu da verujem, kazne postoje
na lomaci nasih saznanja one bole.
I tonem,sve dublje,u bespucu tmine.
Cujem fijuk zloglasne tisine.I nestajem
u treptaju jutarnje magline.Jos jedne lazne
oci Andjela ispisane na belom papiru neistine.

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...