Lađa

Ne zovi me vise
sada kada sam stavila
svoj najlepsi lazni osmeh,
osmeh tuge.
Sada kada slavim svoj novi
pocetak zivota.
I kada mi ponovo vrana
na prozore sleta.
Nudim ti zaborav,
umoran od svih boja,
nudim ti fijuk
smrti kroz grane.
Nudim ti sve one lazne iluzije
i bljesak tame.
Sve je potonulo i ona ladja
od papira,i onaj zagrljaj koji
sam ponosno nosila.
Ali ga nikada od tebe nisam prosila...
22.

05.2010 godina