недеља, 11. фебруар 2018.

Poklanjam osmeh



Jos samo malo,samo malo
sacekaj,kazu nada poslednja
umire,nije tacno da nada izmice
sacekaj...hocu pesmom da te
pozdravim,tisinom da te zagrlim.
Hocu da te poljubim,ovim pogledom
dalekim.Samo moras da mi verujes
da ljubav ne boli...mozda se nisi
probudio,mozda u san nisi verovao.
Dok sam te grlila da li si osetio moje
vrelo telo?Jos samo malo...ma nije
ovo bezumlje,vidim ti prkos u ocima
osecam bol koja razara...i pitam se cemu
sve to.Kada te volim.Ne mislim na kraj.
Cujem korake i znam
da ovo izmedju nas nije san.Osmeh
poklanjam ceznjo moja ispisana,zvezdo
moja najsjajnija...ljubavi moja najdraza.
Tuzna i daleka je mesecina zato zazmuri
i zeli ono sto zelim i ja.


27.12.2011.godina

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...