субота, 17. фебруар 2018.

Spaljena krila

Krila spaljena.
Nestala u bljesku oluje.
Misli pokrivene prasinom
u ovoj praznoj dolini.
Dolini sivila i mraka.
A moja je zelja jaka.
Da zauvek sa sebe skinem
ovu haljinu,
koju nosim kao osvetu.
Ostavljenu na poklon
za mene milosti nema.
Onda kada je budem skinula
prestace da kuca srce u grudima.

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...