понедељак, 12. фебруар 2018.

Trag

Gledam je slika na ulju slikana je,
slikao me je poslednji put,i tu
sliku
sam nasla kada je on posao na veciti put.
Gledam je bolna
je,i ponosna je kao sto
sam i ja.U usima mi jos odzvanja zvuk
njegovih
klavijatura,poteski
korak i seta koja polako
izranja.I neki trag o kome danima
razmisljam
usta topova koje ispaljijem,jer bez tebe
provodim na
uzici zivot nakazan.U daljini
cuje se pesma frulice,gubi mi se lice.
Nestajem
i ja s tobom zauvek.Jer sam
u svetu arene i gladijatora.Umisljenih
mesija
i krivih zakona.Jer sam tako bez tebe ostala ja.

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...