Nekome je ceznja odrediste,
trajna kuca.
Odrediste rasirenih ruku,
lice u snu nikad
milovano,
ozareno i samo pesmom napisano.
Ceznjom hodam po staklu
bosonoga,
ranjiva
s prezirom u ocima,nagrdjena
oguglala u nistavilu ovoga zivota.
Ceznja...lazna iluzija.
Gledam je i shvatam
ona nije poziv za moju ljubav.
31.05.2010.godina
trajna kuca.
Odrediste rasirenih ruku,
lice u snu nikad
milovano,
ozareno i samo pesmom napisano.
Ceznjom hodam po staklu
bosonoga,
ranjiva
s prezirom u ocima,nagrdjena
oguglala u nistavilu ovoga zivota.
Ceznja...lazna iluzija.
Gledam je i shvatam
ona nije poziv za moju ljubav.
31.05.2010.godina

Нема коментара:
Постави коментар