понедељак, 12. фебруар 2018.

Spas

Mozda ja ipak nemam
oci.
Ne vidim nista,
samo osecam...
osecam otrov i slast.
Tamu i mrtvilo
i izmedju zidova memlu
koja grize kosti.
Pokusavam...trazim spas.
Ali ja ne vidim nista,
samo osecam.
Odjek jauka,ugaseno svitanje i sidro
na dnu mora.
Dno,koje me vuce,
za ruke, za kosu
i plac koji cujem u daljini.
Da li za mene postoji spas?
U ovom vucijem vremenu
obescascenih lisica.

01.06.2010.godina

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...