понедељак, 12. фебруар 2018.

Novi dan

Pozdravljam novi dan,i prve
jutarnje
petlove,pozdravljam novu
zoru sanjivu po kome lavez pasa
budi
selo i uspavane sorove.
Iz daljine u staroj trosnoj
kolibi samo se
cuje tihi glas majke
moje koja stavlja drva u kamin
da nama deci
ne bude zima.
Njena pesma je za nas himna.
Iznad vrha rumenilo
praskozorja
otac je vec odavno poneo sekiru svoju
obavijen
izmaglicom na vec ustaljenom
istrosenom putu ide nogu pod nogu.
Samo
u daljini vec se cuje svaki udarac
od motike,to deka stari zadihano

vec obavlja poslove svoje.Pozdravlja
novi dan ,i ceka neko novo
radjanje bez predaha.

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...