недеља, 11. фебруар 2018.

Tisina

Jutro.Tisina...neciju se glasovi.Mir i samo neke davne uspomene naviru
na ovu nasu ulicu secanja.Praznina...neka uzasna teskoba me steze,samo
tihi koraci moji se cuju ovoga jutra niz praznu kaldrmu.Pitam se sta li
mi je trebalo posle toliko godina bas ovuda da prodjem.Sve je isto nista
se nije promenilo osim nas.Pogled zaustavljam visoko,naziru se obrisi
tudjih prozora i terasa ispod kojih smo stajali i gde si me ljubio.Jos
jedino tvoje poljupce i dan danas mogu da osetim kada predjem rukom
preko usta.Koracam...osecam svaki drhtaj svoga tela onda jos dok si me
drzao u zagrljaju...kada si odlazio i ostavljao osmeh svakoga puta.I dan
danas pamtim boju tvoga glasa dok polako se spustam i odlazim u neki
novi dan.U novi dan gde vise nema tebe...mene,nas.

25.01.2011.godina

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...