недеља, 11. фебруар 2018.

Moji koraci

Grozna dugacka noc,nema joj kraja.Grozni snovi,ljudi prolaze...samo
njihove stope u pesku.Nema lica,samo ogromna pustinja,vrelina,vrelina
bez daha.Gde je izlaz iz svega ovoga?Gde su stepenice,kapija?Ni traga
nema nicega,samo put koji vodi pravo u nepregledne daljine.Gde su ona
rajska stabla?Gde su one zvezde nestale?Samo pustos i praznina posle
neispavanih dugih noci.I ponovo tragovi.Kuda nas vode?Mozda u neku
jutarnju molitvu.Mozda u neka obnevidela osecanja.Mnogo naviru
poruka.Lutam.Bdim u prazan kamencic i kopnim u svom snu,snu koji nema
vazduha.Koracam...samo moje stope se vide,kuda li me koraci nose?

25.01.2011 godina

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...