недеља, 4. март 2018.

Gorak ukus

Ponovo onaj gorak ukus na usnama,putujem u komadima neba koje grizem.Putujem ali sve je na istom mestu,Nista se ne pomera,zato i ne zelim da se probudim jer sam uljuljkana trenutno u neku naranzinu koru koja nocas tako zavodljivo mirise.Ja hocu da se probudim...ali sta ako i dalje budjenje ostane isto.Da li ce akusticna komora srca sve to izdrzati?Neko kucka da li da otvorim prozor svoga srca,da li da snove pustim da udju,da se nastane jednom zauvek.Mislim da necu jer ovaj svet u kome zivim prosto nije za mene.U mome svetu zasadicu bastu samo za moju dusu,i ovaj put necu cekati da u nju iko donese cvece.To cvece sadicu sama,imam snage za to. Ja znam da to mogu.


Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...