субота, 17. фебруар 2018.

Osecam

U provaliju se rusim ,jer ne mogu
bol koju osecam na dusi da istrpim.
Kako da ne skoncam,kada vise nemam
o kome da snevam,cije usne da ljubim
kada tebe ljubavi moja pored mene nema.
Kome ove pesme da pisem,za kime
moje srce da uzdise.Kojim putem
sada da krenem kada su sve ulice
jednosmerne.U sta veceras da se odenem,
jer opet svoju crnu haljinu da obucem
i vise nikada da je ne svucem.
Svasta mi veceras pada na um,jer ovo
je nocas nase poslednje vece.Tiho ti sapcem
zbogom,ja znam da zivot mora i dalje da tece.

Нема коментара:

Постави коментар

Krenite da zivite

Taj par bi trebalo da ste vi ono sto je nerazdvojivo i u stvari to ste vi zauvek.Ali desava se da taj mali obican kamencic onaj sa onim d...