U vatri crvenog predgradja ja sam te
zalivala.U basti svojih suza sam te podizala
suncano nebo molila,samo da crnu senku oteram.
Krvlju svojom sam platila,to sto sam
suzu u oku pokazala,deo zivota ogolila
pogled u zemlju zakopala.Ali ja sam to morala.
Jer sam se zvala sloboda.Objasni mi tu
prazninu u ocima,tu preplasenu pticu koju
nosimo svi u kavezima,zar je sve umrlo
u nasim secanjima.Necu,ja ne zelim da budem
otkos jedne istorije.Posrtanje koje se nece pamtiti,
nikada nece saznati u mostovima koje treba promenuti.
Krv buntovnicka ponovo u mojim zilama juri,
moram da progovorim dok jos u meni ima snage i ponosa.
Moja svest ovoga puta progovara.

Нема коментара:
Постави коментар